Najnovije vesti
Najnovije

“PRIZNAJEM SEBI OVU POBEDU KAO NAJVEĆU DO SADA”: Ilona Gojković promoviše svoj prvenac, a njena priča ostavlja BEZ DAHA (FOTO)

Večeras u Herceg Novom promocija prve zbirke pesama, svestrane, talentovane i nadarene pesnikinje Ilone Gojković.

Pročitajte još

Ilona Gojković, kao maturant Karlovačke gimnazije, objavila je knjigu “Umeće padanja”, u izdanju same gimnazije i za nju osvojila prvo mesto na republičkom takmičenju Centra za talente u Beogradu. Diplomirala je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a trenutno završava master studij na istom fakultetu. Učestvovala na Festivalu poezije mladih u Vrbasu 2020. godine. godina. i bila je među prvih 10 finalista, a njene pjesme su objavljene u časopisu “Trag”.

Organizator večeri je JUK “Herceg Fest”, a na promociji će govoriti dr Jelena Ratkov Kvočka i pesnik Branislav Zubović.

Program će moderirati Jovana Kujačić, a muzička pratnja Sofija Sindik Bubanja i Doria Nedović.

Vaš prvenac, zbirka pesama “Mjesečarima” ugledala je svetlost dana. Kakve su vam prve impresije i koliko ste ponosni na sebe?

Sa obzirom na to da su na ovoj zbirci radili moji prijatelji Marija, Vlada, Rada i Saška, ljudi koji me poznaju u potpunosti, mogu jedino da kažem da sam bila prezadovoljna kada sam prvi put prelistala zbirku. Bilo bi neskromno govoriti o tome koliko sam ponosna na sebe, ali reći ću samo da priznajem sebi ovu pobedu kao jednu od najvećih do sada. I nadam se da će ih biti još.

Ko su mesečari u vašoj zbirci?

Mjesečari su oni koji su izmedju jave i sna. Večito zarobljeni u onom borhesovskom koliko stvarnom, toliko i nestvarnom “ja”. Mesec je prvi književni motiv sa kojim sam se susrela, još u detinjstvu, dok mi je deka čitao Ćopića i od tada je moj putokaz i moj lirski najbolji prijatelj.

Kao maturant Karlovačke gimnazije, objavili ste knjigu “Umeće padanja”, u izdanju same gimnazije i za nju ste osvojili prvo mesto na republičkom takmičenju Centra za talente u Beogradu. Od kad datira ljubav prema pisanju poezije, šta vas inspiriše i u čemu pronalazite smisao?

Moja prva knjiga “Veština padanja” je roman. To su moji prvi koraci u književnosti koje sam napravila zahvaljujući mojoj profesorici književnosti iz Karlovačke dr Jeleni Ratkov Kvočki. Poezija me je privukla na fakultetu i ove pesme pisane su u rasponu od pet godina. Kada mi se pesnik Miroslav Aleksić prvi put obratio sa “pesnikinjo” znala sam da sam dužna da nastavim da pišem poeziju. Inspiraciju sam pronalazila uvek i nepogrešivo u Herceg Novom. Postoje neki ćoškovi ovog grada i ljudi u njemu koji su me motivisali da pišem, ali čini mi se da nikada neću iscrpeti onu energiju koju mi ovaj grad pruža kada je pisanje u pitanju. Smisao pronalazim samo i jedino u ljubavi. Pa kakva god bila.

Diplomirali ste komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a trenutno završavate master studije na istom. Koliki vam izazov samo pisanje predstavlja u životu?

Sa obzirom da sam pre deset meseci postala majka izazovno je sve postići. Ali smatram da život bez izazova i nije život, već tek njegov nagoveštaj. Trudim se da me obaveze i manjak slobodnog vremena motivišu, mada mi za to nije potreban preveliki trud, jer jedino u haosu uspevam da funkcionišem. Ipak, uz podršku porodice i supruga Gorana i njihovo razumevanje, moja umetnost nikada ne trpi. I na tome sam im zahvalna.

Knjiga je promovisana i u Karlovcima, a trenutno i u Herceg Novom. Kakav je odjek imala kod publike i koliko ste spremali ove dve promocije?

U Srbiji smo organizovali tri promocije, a sada je na moju veliku sreću na red došao i moj Novi. Bilo šta da radite predano i sa žarom, zahtevaće od vas veliki trud, tako da je priprema promocija dosta zahtevan posao. Ipak, naišla sam na divne ljude u Herceg Festu, na čelu sa Dijanom koja je imala razumevanja za sve moje zamisli. Jovana i Doria, divne devojke koje su mi pomogle u organizaciji dokaz su da se uz prave ljude sve može. Ja sam ih, nekim čudom, veoma lako pronašla.

S obzirom da ste još u ranim mladalačkim danima pisali, da li i koliko se razlikuje tadašnje pisanje od sadašnjeg?

Iskreno, ne čitam svoju prvu knjigu. Bojim se da mi se ama baš ništa neće dopasti. Ali, sa druge strane je to nadahnjujuć osećaj, koji mi je pokazatelj da sam napredovala. Trudim se da svakodnevno usavršavam svoje pisanje, a kako se to drugačije može činiti sem čitanjem. Čitanjem svega: kritike, klasika, poezije, proze, savremenih i legendarnih stvaralaca. Neka to bude i moja poruka čitaocima. Čitajte, čitajte, čitajte!

Scroll to Top